
Anđelika je stasita, moćna dvogodišnja biljka koja na bogatim, vlažnim zemljištima balkanskih planina, pored bistrih izvora i u sjenovitim klisurama, može da izraste i preko dva metra u visinu. Njena pojava uliva strahopoštovanje, a miris koji širi oko sebe je intenzivan, oštar i duboko aromatičan. Dok njeni krupni, štitasti cvjetovi tokom ljeta ukrašavaju divljinu, njena prava, iskonska snaga krije se pod zemljom, u debelom, mesnatom rizomu i razgranatom korijenju koje upija čistu energiju planinske zemlje.
U unutrašnjoj hemijskoj strukturi ovog skrivenog korijena nalazi se izuzetno bogatstvo ljekovitih materija. Anđelika je prepuna dragocjenog eteričnog ulja u kojem dominira felandren, a specifičnu ljekovitu težinu daju joj kumarini, među kojima je najvažniji anđelicin. Pored njih, korijen sadrži gorke materije, tanine, smolu i organske kiseline poput valerijanske kiseline. Ova jedinstvena sinergija gorčine i aromatičnih ulja daje joj moć da pokrene trome unutrašnje procese u organizmu, grijući tijelo iznutra i vraćajući mu izgubljenu životnu silu.
Zbog ovakvog sastava, anđelika je u našoj narodnoj tradiciji prepoznata kao vrhunski lijek za stomak i disajne puteve. Ona je spas za sve tegobe sistema za varenje — smiruje grčeve, otklanja nadutost, gasove i bolove u želucu, te budi apetit kod dugotrajne iscrpljenosti. Pored toga, njen korijen snažno podstiče iskašljavanje, čisti pluća od nagomilane sluzi i olakšava disanje kod hroničnog bronhitisa. Posebno je cijenjena u trenucima kada se čovjek bori sa unutrašnjim nemirom, melanholijom i nervnom iscrpljenošću; njena valerijanska komponenta blago tonira i umiruje preopterećeni nervni sistem, vraćajući tlu pod nogama onome ko se osjeća izgubljeno u svakodnevnom haosu.
Kada govorimo o branju, priroda sama određuje savršen trenutak. Pošto je korijen najvažniji i najljekovitiji dio anđelike, on se kopa u kasnu jesen prve godine života biljke (tokom septembra i oktobra) ili u rano proljeće naredne godine, prije nego što biljka ponovo potjera listove. Tada je sva snaga i sokovi zemlje povučena duboko u korijen. Listovi se mogu brati u kasno proljeće i rano ljeto prije nego što biljka procvjeta, dok se sjeme sakuplja u kasno ljeto kada potpuno dozri i dobije smeđu boju. Korijen se nakon vađenja dobro opere, isiječe uzdužno i suši na promajnom mjestu, spremno da postane čaj ili moćna tinktura za zimske dane.