
Sljedeća biljka koja po svom biohemijskom sastavu i širokom spektru primjene zauzima nezaobilazno mjesto u našem biljnom registru na slovo B jeste Bosiljak. U savremenoj fitoterapiji, obični bosiljak (Ocimum basilicum) prepoznat je kao snažan prirodni spazmolitik i karminativ, čija su svojstva detaljno istražena u oblasti farmakognozije. Iako se u tradiciji često povezuje sa različitim obrednim i kulinarskim upotrebama, njegova stvarna medicinska vrijednost leži u visokoj koncentraciji specifičnih eteričnih ulja koja direktno i ciljano djeluju na glatku muskulaturu digestivnog trakta i smirivanje unutrašnjih upalnih procesa.
Glavni nosilac ljekovitosti bosiljka je njegovo eterično ulje, čiji sastav varira u zavisnosti od geografskog porijekla, ali po pravilu sadrži visoke procente linalola, eugenola i cineola. Ovi volatilni spojevi pokazuju izuzetno efikasno antagonističko djelovanje na grčeve u stomaku. Kada aktivne materije dospiju u digestivni sistem, one opuštaju napete mišiće želuca i crijeva, čime se sprječava zadržavanje gasova, smanjuje nadutost i olakšava kompletna probava. Zbog prisustva tanina i gorkih materija, bosiljak istovremeno stimuliše lučenje želudačnog soka i enzimsku aktivnost, što ga čini idealnim prirodnim terapeutskim sredstvom za tretiranje hroničnog gastritisa, tromosti želuca i dispeptičkih tegoba.
Pored primarnog djelovanja na digestivni trakt, hemijski spojevi u bosiljku, na čelu sa eugenolom, posjeduju dokumentovana antimikrobna i antioksidativna svojstva. Laboratorijske analize potvrđuju da ekstrakt lista bosiljka uspješno suzbija razvoj određenih sojeva bakterija i gljivica, zbog čega se infuz ove biljke primjenjuje kao blagi antiseptik za ispiranje usne šupljine kod pojave afti ili upale desni. Takođe, zahvaljujući blagom sedativnom uticaju na centralni nervni sistem, bosiljak se u fitoterapijskim mješavinama često kombinuje sa biljkama poput nane ili matičnjaka, jer pomaže u otklanjanju somatskih simptoma stresa, nervoze i glavobolje koje su uzrokovane napetošću.